Pokret "Solidarnost" i poljska trazicija

Pokret “Solidarnost” u današnjoj Poljskoj funkcionira kao mitsko mjesto s kojim različite političke opcije posttranzicijske Poljske žele uspostaviti kontinuitet. Ewa Hołuszko, pišući o “etosu Solidarnosti” napominje kako još traje “rat među pristašama i protivnicima pokreta” kao i borbe za naslov jedinih pravih nasljednika “ideologije Solidarnosti”i da početke njihove “slave” vežemo uz radnički pokret. Mnogi od njih u vlastitim političkim karijerama ili programima svojih stranaka nedovoljno su zastupali interese radnika da bi zaslužili titulu legitimnog baštinika nasljeđa najvećeg i najmoćnijeg sindikata u zemlji. Davni protivnik TINA-e, poznati lijevi ekonomist Tadeusz Kowalik do kraja svog života (2012.) marljivo je pisao, sakupljao materijale i stekao znatan broj sljedbenika, pogotovo nakon početka ekonomske krize 2008. Među ekonomistima stasala je nova struja koja oživljava bogatu poljsku heterodoksnu ekonomsku tradiciju i misli starijih poljskih ekonomista, poput svjetski poznatog Michała Kaleckog ili Włodzimierza Brusa i Kazimierza Łaskia, od kojih su posljednja dvojica još od 1989. uz Kowalika bili najglasniji kritičari nekritičkog prihvaćanja neoliberalizma kao adekvatne zamjene za socijalističku ekonomiju. Tako se sve češće pokušava razmatrati alternative, pojavljuju se prijevodi popularnih svjetskih dijela heterodoksne ekonomije (Thomasa Pikettya, Guya Standinga, Josepha Stiglitza), govori se o radničkim pravima i nastoji se vratiti povjerenje u sindikate. Doduše, ove ideje zasad se ne uspijevaju nametnuti unutar mainstreama, rijetko prelaze okvire ekonomskih instituta ili fakulteta, a kada to i čine najčešći su njihovi nosioci urbani, obrazovani srednji sloj